Dragi roditelji,
u današnje vrijeme kada su mobitel i internet neizostavni dio odrastanja moramo biti posebno oprezni i razgovarati i o nelagodnim stranama korištenja interneta. Jedna od tema koju je teško načeti za obiteljskim stolom je seksting. Elektrotehnička škola zadnjih je pet godina sudjelovala u znanstvenom istraživanju o sekstingu među mladima. Završetak projekta prilika je da vam prenesem što smo naučili i kako djetetu možete pomoći.
Što je seksting?
Seksting je razmjena seksualno sugestivnih ili eksplicitnih poruka, fotografija ili videozapisa putem mobitela, društvenih mreža i aplikacija za dopisivanje.
Postoji više oblika:
• aktivni seksting: mlada osoba sama šalje, traži ili prosljeđuje takav sadržaj
• pasivni seksting: mlada osoba takav sadržaj prima ili dobiva zahtjev da ga pošalje
• dobrovoljni seksting: odvija se bez pritiska, a sadržaj se ne dijeli dalje
• nedobrovoljni seksting: uključuje nagovaranje, pritisak, prijetnje, ucjenu ili dijeljenje tuđih fotografija bez dopuštenja
Upravo nedobrovoljni oblici najviše povrjeđuju i mogu ostaviti dugotrajne posljedice.
Mladi kao razloge najčešće navode flert, uvjerenje da je to „normalno u vezi” ili da „svi to rade”, šalu i zabavu te želju da se osjećaju privlačno. Manji dio to čini zbog pritiska partnera ili prijatelja, prijetnji i ucjene.
O projektu SextYouth
Projekt „Priroda i odrednice sekstinga među adolescentima i mladima: kroskulturalno istraživanje (SextYouth)” financira Hrvatska zaklada za znanost (projekt br. 3553). Voditeljica je izv. prof. dr. sc. Arta Dodaj sa Sveučilišta u Zadru, a projekt se provodi u suradnji sa Sveučilištem u Mostaru. Iza projekta stoji pet godina rada i suradnje, u kojoj je stručna suradnica pedagoginja Elektrotehničke škole bila članica savjetodavnog tima i suautorica znanstvenih radova. Tijekom pet godina provedeni su razgovori s mladima, preventivne radionice i stručni skupovi te nekoliko velikih anketnih istraživanja u kojima su isti učenici ispitani više puta. U drugom valu istraživanja iz Hrvatske su sudjelovala 2 044 srednjoškolca i 800 studenata, najviše iz Zagreba, Zadra i Osijeka. Projekt je završio javnom konferencijom u veljači 2026. Naši su učenici sudjelovali u više valova istraživanja. Sudjelovanje je uvijek bilo dobrovoljno i anonimno, uz pisani pristanak roditelja i učenika te uz odobrenje etičkih povjerenstava. Rezultati se prikazuju samo skupno, pa se nijedan odgovor ne može povezati s određenim učenikom ili školom.
Što je istraživanje pokazalo?
1. Seksting je češći nego što odrasli misle
Od 2 044 srednjoškolca iz Hrvatske njih 65 % imalo je barem neko iskustvo sa sekstingom. Najčešće je bilo primanje seksualnog sadržaja, koje je iskusilo 46 % učenika. Velik dio mladih s takvim se sadržajem susreće i ako ga sami nikad ne pošalju. Sadržaj je poslalo 33 % učenika.
2. Najčešće se prosljeđuje, i to „iz šale”
Gotovo polovica učenika (49 %) proslijedila je tuđi seksualni sadržaj dalje, najčešće iz šale ili zabave. Oko 11 % doživjelo je da je netko njihov sadržaj proslijedio bez pristanka. Upravo je prosljeđivanje oblik sekstinga koji je najjače povezan s lošijim psihičkim stanjem mladih.
3. Navike se stvaraju rano
Praćenjem 694 učenika iz Hrvatske tijekom godine dana pokazalo se da tri četvrtine mladih ili stalno ne sudjeluje u sekstingu ili stalno sudjeluje. Mlađi srednjoškolci češće doživljavaju nedobrovoljni seksting. Zato je važno o temi razgovarati što ranije, na početku srednje škole.
4. „Svi to rade” je mit
Dvije trećine učenika ne šalje takve sadržaje. Ipak, oni koji vjeruju da je seksting normalan i da ga svi rade češće u njemu sudjeluju. Raskrinkavanje tog mita jedna je od najjednostavnijih poruka koju roditelji mogu prenijeti.
5. Važne su emocije i navike na mobitelu
Seksting je češći kod mladih koji mobitel vrlo često koriste za dopisivanje i društvene mreže te kod onih koji objavljuju izazovne fotografije. Mladi koji dugo „vrte” iste brige češće sudjeluju u sekstingu, a oni koji se zdravo zaokupe drugim aktivnostima ili u teškoj situaciji vide i nešto pozitivno sudjeluju rjeđe.
6. Roditelji su važniji nego što misle
Učenici koji se mobitelom češće javljaju i dopisuju s obitelji rjeđe šalju seksualne sadržaje. Oni koji misle da njihovi roditelji takvo ponašanje odobravaju češće ga i sami prakticiraju. Jasni, smireno izrečeni stavovi roditelja i redovit kontakt s djetetom djeluju zaštitno.
Kako razgovarati s djetetom
Bolje djeluje više kratkih, opuštenih razgovora nego jedan veliki „ozbiljan razgovor”. Nekoliko ideja kako započeti:
• „Čitala sam da puno mladih dobiva fotografije koje nisu tražili. Događa li se to i u vašem razredu?”
• „Što misliš, zašto netko proslijedi tuđu fotografiju dalje?”
• „Kad bi ti netko poslao nešto što te uznemiri, bi li mi rekao?”
Djeca koja znaju da ih roditelji neće odmah kazniti ili im oduzeti mobitel puno češće se obrate kad zapnu.
Poruke koje vrijedi prenijeti:
• Ne rade to svi. Većina tvojih vršnjaka ne šalje takve sadržaje.
• Nitko te ne smije nagovarati ni ucjenjivati. Ako se to događa, nije tvoja krivnja.
• Ono što pošalješ, više ne kontroliraš. Fotografija se može spremiti i proslijediti.
• Tuđe fotografije nikad ne prosljeđuj. Dijeljenje seksualnih sadržaja maloljetnika može imati i kaznenopravne posljedice.
Što ako se nešto već dogodilo?
• Ako je dijete primilo neželjeni sadržaj: pohvalite ga što vam je reklo, savjetujte mu da ne odgovara i ne prosljeđuje te da blokira i prijavi pošiljatelja.
• Ako se djetetova fotografija širi ili ga netko ucjenjuje: ostanite smireni i pružite podršku. Ne udovoljavajte zahtjevima ucjenjivača, spremite dokaze i odmah se obratite školi i policiji.
• Ako je dijete proslijedilo tuđi sadržaj: razgovarajte o tome kako se osjeća osoba čija se fotografija širi, zatražite da sadržaj izbriše i obratite se školi.
Kome se obratiti
• Stručna služba i razrednici Elektrotehničke škole
• Hrabri telefon: 0800 0800 za roditelje, 116 111 za djecu i mlade (besplatno i anonimno)
• Policija: 192, u slučaju prijetnji, ucjene ili širenja fotografija
Korisni materijali projekta (besplatno dostupni):
• Vodič za roditelje: Što učiniti i kako se nositi sa sekstingom među mladima?
• Letak za mlade: Deset razloga zašto ne sudjelovati u sekstingu
Naš je zajednički zadatak pomoći mladima da se u digitalnom svijetu snalaze sigurno i s poštovanjem prema sebi i drugima, i da znaju da odrasli nisu tu da ih osude, nego da im pomognu.
Izvori: Peti izvještaj (2026.) znanstveno-istraživačkog projekta SextYouth (Dodaj, Sesar, Prijatelj i Marković); sažeci radova s 27. Bujasovih dana psihologije (Zagreb, 2025.) i Banjalučkih novembarskih susreta (2025.); izvještaj „Koje su odrednice sekstinga među adolescentima i mladima iz Bosne i Hercegovine te Hrvatske: rezultati 2. istraživačkog vala” (Dodaj i sur., 2024.); radovi istraživačkog tima SextYouth. Projekt financira Hrvatska zaklada za znanost (br. 3553).
Sanja Ajman Filipčić, stručna suradnica pedagoginja